Znamo li razlikovati biorazgradivu plastiku?
Slušajući ovih dana intervju koji je dao direktor jednog komunalnog društva prvo sam pomislio bravo za korisnike, bravo za komunalac, bravo Hrvatska, biootpad se počinje sve više i više odvojeno sakupljati u našim općinama i gradovima i oporabljivati, odlična pozitivna priča za svaku pohvalu. Konačno sve više JLS-ova počinje poštivati Zakon o održivom gospodarenju otpadom koji je stupio na snagu 22.07.2013. godine, a do danas je doživio samo 3 izmjene i dopune, da dobro ste pročitali 2013. godine. Ne kasnimo puno samo 7 godina!
Pažljivo slušajući daljnje izlaganje o čitavom procesu odvojenog sakupljanja biootpada u „biorazgradivim“ vrećicama koje će završiti u kompostani, došao sam do spoznaje da komunalno društvo koristi „biorazgradive“ vrećice koje će od 03.07.2021. godine biti zabranjene u državama članicama EU prema direktivi 2019/904, članak 5. i 17.
S obzirom da se prevodioci ovakvih službenih dokumenta EU znaju prilikom prijevoda Direktivi sa engleskog na hrvatski jezik „izgubiti u prijevodu“ citiram:
Member States shall bring into force the laws, regulations and administrative provisions necessary to comply with this Directive by 3 July 2021. They shall immediately inform the Commission thereof.
However, the Member States shall apply the measures necessary to comply with:
— Article 5 from 3 July 2021
U nastavku citiram:
Zaključke IZVJEŠĆA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU o utjecaju upotrebe oksorazgradive plastike, uključujući oksorazgradive plastične vrećice za nošenje, na okoliš od 16.01.2018. godine.
Uzimajući u obzir ključne nalaze popratne studije te druga dostupna izvješća, nema čvrstih dokaza u pogledu nekoliko važnih problema povezanih s korisnim učincima oksorazgradive plastike na okoliš.
Neosporno je da se oksorazgradiva plastika, uključujući plastične vrećice za nošenje, u otvorenom okolišu može razgraditi brže od konvencionalne plastike. Međutim, ne postoje dokazi o tome da će se oksorazgradiva plastika kasnije potpuno biološki razgraditi u razumnom roku u otvorenom okolišu, odlagalištima otpada ili morskom okolišu. Dovoljno brza biološka razgradnja osobito nije dokazana u odlagalištima otpada i morskom okolišu. Niz znanstvenika, međunarodnih i vladinih institucija, laboratorija za ispitivanja, trgovinskih udruženja proizvođača plastike, subjekata koji se bave recikliranjem i drugih stručnjaka stoga su došli do zaključka da oksorazgradiva plastika nije rješenje za okoliš i da oksorazgradiva plastika nije pogodna za dugoročnu upotrebu, recikliranje i kompostiranje.
Postoji znatan rizik od toga da se fragmentirana plastika neće potpuno biološki razgraditi, a zbog toga i rizik od brže akumulacije veće količine mikroplastike u okolišu, osobito u morskom okolišu. Problem mikroplastike odavno je priznat kao globalni problem koji zahtijeva hitno djelovanje, ne samo u pogledu čišćenja smeća u okolišu već i prevencije onečišćenja plastikom.
Tvrdnje kojima se oksorazgradiva plastika prikazuje kao „oksobiorazgradivo” rješenje problema onečišćenja okoliša smećem koje ne utječe negativno na okoliš, osobito zbog toga što ne ostavlja nikakve fragmente plastike ili toksične ostatke, nisu potkrijepljene dokazima.
Budući da nema čvrstih dokaza o korisnom učinku na okoliš ni naznaka koje upućuju na suprotno, uzimajući u obzir obmanjujuće tvrdnje potrošačima te rizike od ponašanja potrošača u pogledu onečišćenja okoliša smećem koje te tvrdnje mogu uzrokovati, trebalo bi razmotriti mjere na razini EU. Stoga će se u kontekstu europske strategije za plastiku pokrenuti proces za ograničavanje upotrebe oksorazgradive plastike u EU-u.
Poanta priče je da se svi malo zamislimo znamo li razlikovati biorazgradivu plastiku? Ako to ne znamo mi korisnici, barem bi to trebali očekivati od pružatelja usluge odvoza biorazgradivog otpada, ako ne znaju oni možda znaju konzultanti ili proizvođači biorazgradivih vrećica koji se tim poslom bave 25-30 godina i posjeduju certifikate zaista neovisnih renomiranih certifikacijskih kuća iz zapadne Europe, na koju se toliko puta pozivamo?
Poanta je da ne znamo svi sve, ali zasigurno postoje ljudi koji znaju, samo treba pitati na pravom mjestu, zato postoje konzultanti, ali to ne košta par lipa….kao vrećice….