Zašto je važno ukinuti status otpada digestatu??
Ovih dana na terenu obilazeći bioplinska postrojenja često se susrećem sa raznim izjavama i pitanjima oko ukidanja statusa otpada digestatu, kao što su citiram: Što ja sad to moram, zašto? Koliko to košta? Što ja imam od toga? Gdje to piše? Što bih ja sad trebao čitati te sve zakone, kao da nemam pametnijeg posla, neću dok mi inspektor ne naredi. A ima i jedna na moj račun, citiram: stalno izmišljaš nove zakone, da mi to sve moramo :)
Nažalost, spletom okolnosti, odnosno iz razloga ne poznavanje tematike, a potisnuti vjerojatno i nekim drugim razlozima vlasnici bioplinskih postrojenja vrlo često su ogorčeni na masu zakonske regulative koju moraju poštivati, pa tako i oko digestata.
U cilju razumijevanja situacije oko ukidanja statusa otpada digestatu objasniti ću važnost ukidanja statusa otpada, ali ovaj put ne u samo isključivom zakonodavnom smislu, već sa aspekta korištenja digestata kao organskog gnojiva u poljoprivredi.
S obzirom na činjenicu da se digestat iz bioplinskih postrojenja koristi kao organsko gnojivo za uzgoj poljoprivrednih kultura, mišljenja sam da je važno ovdje istaknuti koji se benefit ostvaruje za vlasnike bioplinskih postrojenja, kao i za sve korisnike digestata ukidanjem statusa otpada.
No prije toga postavimo si jedno naizgled obično pitanje: Da li isti taj korisnik digestata ili njegovi kooperanti imaju saznanja o eventualnim „potencijalnim opasnostima“ koje se sakrivaju u digestatu?
Jedan od priloga zahtjevu za ukidanje statusa otpada digestatu je analiza digestata na: kadmij, krom, živu, nikal, olovo, bakar, cink, policikličke aromatske ugljikovodike i poliklorirane bifenile, mikroorganizme u smislu E.colli, Salmonelle, sjemenja divljih korova, plastiku i staklo, itd.
Čemu služi analiza digestata? Upravo nam analiza digestata na gore navedene parametre pokazuju sa kakvim digestatom gnojimo vlastite ili kooperantske poljoprivredne površine, što unosimo u tlo i šta ćemo dobiti u konačnici od tla i prinosa.
Siguran sam da niti vlasnici bioplinskih postrojenja niti njihovi kooperanati ne bih željeli koristiti digestat u kojem su prisutne nedopuštene količine olova, žive, kroma ili kadmija, jer na taj način unose teške metale u tlo i biljke. Onečišćenje tla metalima značajno se razlikuje od onečišćenja zraka ili voda u tome što se teški metali u tlu zadržavaju znatno dulje nego u ostalim kompartimentima biosfere. Jednom onečišćeno tlo vrlo je teško ponovno pročistiti.
A korištenjem ratarskih kultura ponovo u bioplinskom postrojenju koje su gnojene sa digestatom zatvara se krug „bioplinsko postrojenje-digestat-tlo-ratarska kultura-bioplinsko postrojenje-digestat-tlo-ratarska kultura-bioplinsko postrojenje“ i tako unedogled.
Osim sa aspekta agronomije, benefit analize digestata je pokazatelj stanja u fermentoru i postfermentoru, odnosno karakteristike miksa sirovina koje se nalaze u digestatu, te u slučaju ne dozvoljenih parametara bioplinsko postrojenje će vrlo jednostavno i brzo svojim implementiranim sustavom samokontrole utvrditi koja im sirovina donosi nedopuštene parametre u digestatu.
Zato preporučam, napravite analize (ne samo zbog zakona, već radi sebe) ishodite potrebnu dokumentaciju, ukinite status otpada i „mirno spavajte“ jer ste sigurni u kvalitetu Vašeg digestata kao organskog gnojiva.
Tek mali broj bioplinskih postrojenja u RH je odradio sve potrebno i takvima treba čestitati jer osim što su ispunili zakonsku obvezu, znaju sa kakvom kvalitetom digestata raspolažu, dok ostali čekaju bolje dane ili nadležne inspekcijske službe.
Srdačno Vas pozdravljam.