Što možemo očekivati od ovogodišnjeg prinosa silaže?
S obzirom na činjenicu da je kampanja siliranja kukuruzne silaže u punom tijeku ili je već pri kraju u Slavoniji i Baranji, te da počinje siliranje u sjeverozapadnom dijelu RH, a da su prinosi ove godine od 20-40 tona po hektaru, s pravom se možemo upitati da li će bioplinska postrojenja imati dovoljno sirovina za svoj rad, kad znamo da kukuruzna silaža čini od 70-75 % udjela sirovina za bioplin (čast izuzetcima).
Kad pogledamo činjenicu da najveća većina bioplinskih postrojenja koristi 75 % kukuruzne silaže u svom radu, možemo definitivno reći da je to anomalija. Prije svega ezoteričan sam iz razloga jer se u RH trenutačno na odlagalištima otpada nalazi cca 300.000 tona hrane iz bio otpada, a isti otpad bi se mogao iskoristiti kao sirovina za proizvodnju bioplina i čitave godine bi na te sirovine moglo raditi 9 ili 10 bioplinskih postrojenja. No vratimo se mi na silažu koja je 2011. godine koštala 25 €/t FCO silos kupca, dok 2017.godine ista tona košta od 38-40 €. Razlog visokim cijenama je sve veći broj bioplinskih postrojenja= veća potražnja za silažom, cijene repromaterijala i usluga u smislu siliranja, prijevoza, logistike na silosu, itd.
Ako pogledamo 2017. godinu možemo s pravom reći da su temperature smanjile prinose, temperature koje su se kretale preko 35 ⁰ C koncem srpnja i početkom kolovoza su izazvale stres kod kukuruza, a rezultat svega je smanjen prinos po jedinci površine.
Drugi čimbenik koji je utjecao na smanjenje prinosa kukuruza je nedovoljna gnojidba, pa oni koju su mislili „uštediti“ na gnojivu dobrano su nastradali ove godine. Za visok prinos kukuruza najvažniji je dušik koji se usvaja iz tla dok se ne nakupi dovoljno suhe tvari u zrnu. Isto tako potrebno je voditi računa o drugim makro i mikro hranjivima, što nas na posljetku dovodi do činjenice da je za ozbiljan posao u poljoprivredi i uzgoju usjeva potrebno raditi analize tla na hranjiva.
Sve je to skup mjera i načina razmišljanja kako napraviti i poštovati agrotehničke mjere kad već ne možemo utjecati na temperaturu zraka.
Zato s pravom se pitam, što će bioplinska postrojenja koristiti ove godine kao sirovinu i da li kukuruzna silaža ima alternativu u nekoj drugoj sirovini.
Zaključak cijele priče je da zasigurno treba tražiti alternativu kukuruzu ili kako je rekao jedan moj poznanik na proljeće 2018. godine će silaža vrijediti suho zlato (čitaj 0,60-0,65 kn/kg FCO silos prodavatelja) za one koji će je prodavati zato jer imaju dovoljno silaže iz 2016. godine ili imaju na raspolaganju druge vrijedne sirovine.