Osvrt na stanje i bioplinski potencijal bio-otpada kao sirovine u RH
S obzirom da je ova tema vrlo zanimljiva odlučio sam napisati par kratkih crtica o važnosti bioplinskog potencijala sirovina koje predstavljaju u bioplinskom biznisu od 70-80 % ukupnog troška čitavog bioplinskog postrojenja, te pravilno upravljanje sirovinama ima direktan učinak na financijsko poslovanje samog postrojenja.
Ako uzmemo u obzir činjenično stanje da je ovogodišnja kampanja kukuruzne silaže u najvećem dijelu RH rezultirala prinosom od 30-40 t/ha, (čast izuzetcima koji su postigli koju tonu više) dolazimo do saznanja da sirovina u vidu kukuruzne silaže na proljeće 2018. godine neće biti.
Polako i oprezno bioplinska postrojenja traže alternativnu u drugim sirovinama, neki koji posjeduju Dozvole za gospodarenje otpadom hrabro kažu koristiti ćemo biorazgradivi otpad. Apsolutno se slažem sa njima i podržavam ih u toj namjeri, ali prije svega moramo znati odgovore na neka osnovna pitanja: Koji je sastav biorazgradivog otpada? Ima li u tom otpadu štetnih tvari za mikrobiologiju bioplinskog postrojenja? Gdje je logistika koja će sakupiti i dovesti taj otpad? A najvažnije pitanje glasi: KOLIKI JE BIOPLINSKI POTENCIJAL TIH SIROVINA?
Literatura nam govori da se bioplinski potencijal kukuruzne silaže sa 33-35% suhe tvari kreće od 180-200 m3/t, no da li je to stvarno tako.? Nakon provedenih analiza na bioplinski potencijal neki uzorci su pokazali da se prinos bioplina kreće od 121-170 m3/t što je značajno manje od onog što navodi literatura. Uzrok ovakvim lošim analizama se krije u lošem skladištenju, krivom vremenu siliranja, lošem izboru hibirda, duljini sječke, no to je jedna druga tema.
Sirovine koje imaju najveći bioplinski potencijal su: smjese masti i margarina, talozi masti i ulja, prerađeni nusproizvodi životinjskog podrijetla kategorije 3, masti, mlijeko u prahu, melasa, stari kruh i glicerin. Navedene sirovine imaju bioplinski potencijal koji se kreće od 450-1000 m3/t svježe mase. Bioplinski potencijal bio-otpada se kreće od 50-100 m3/t stoga će biti potrebno dobro se organizirati u smislu logistike, skladišnih kapaciteta jer da bi zamjenili 1 tonu kukuruzne silaže, treba vam 2-4 tone biotpada koji s obzirom na navike građana i nemogućnost prethodnog pročišćavanja donosi probleme u vidu stranih tijela (plastika, drvo, staklo, najlon, staklenke, itd) koji će uzrokovati značajne štete u radu postrojenja u vidu oštećenja pumpi i separatora, te umjesto koristi od biorazgradivog otpada eto Vam štete i troška!
Zaključak čitave priče je biorazgradivi otpad u bioplinska postrojenja svakako, ali uz prethodno poduzete predradnje i maksimalan oprez!
A sirovina ima za sve, samo se treba znati na vrijeme organizirati i planirati kao što to neki već uspješno rade!