Bioplinsko postrojenje odlično rješenje za biorazgradivi otpad
Biorazgradivi otpad zbog svoje količine i sastava počinje biti sve veći problem modernog doba. Problem nije samo ekološke naravi već su i ekonomski gubici značajni. Najzastupljeniji način gospodarenja ovom vrstom otpada još uvijek je odlaganje.
Proizvodnja biorazgradivog komunalnog otpada po stanovniku povećana je sa 158 kg u 1997. godini na 250 kg u 2015. godini. Uzimajući u obzir podatak da biorazgradivi udio u miješanom komunalnom otpadu iznosi 65% (Metodologija za određivanje sastava i količina komunalnog odnosno miješanog komunalnog otpada, HAOP), proizvedena količina biorazgradivog otpada u 2015. godini iznosi 1.070.783 tona.
Najveći udio količina biorazgradivog otpada potječe iz restorana, bolnica, kuhinja, škola, vrtića, trgovačkih centara i kantina, te nastaje u gospodarstvu, ustanovama i uslužnim djelatnostima. Uglavnom su to: jestiva ulja i masti, biorazgradivi otpad, otpad s tržnica, mješavine masti i ulja iz separatora, materijali neprikladni za preradu i potrošnju, muljevi od obrade efluenata na mjestu njihova nastanka i prehrambeni artikli podrijetlom biljnog i životinjskog podrijetla kojima je istekao rok trajanja.
Rješavanje problematike zbrinjavanja biorazgradivog otpada ide u smjeru oporabe kroz bioplinska postrojenja kao sirovine za proizvodnju bioplina metodom R3.
Postupak oporabe biorazgradivog otpada obavlja se na način da ovlašteni sakupljači/prijevoznici s kojima bioplinsko postrojenje ima Ugovor o poslovnoj suradnji specijaliziranim vozilima dovoze na lokaciju biorazgradivi otpad. Otpad se preuzima uz propisanu dokumentaciju i važe. Nakon toga slijedi mehanički istovar usitnjenog otpada u prijemni spremnik bioplinskog postrojenja gdje se isti miješa uz pomoć mješača i sustavom zatvorenih cijevi pomoću pumpi transportira u fermentore gdje započinje proces anaerobne fermentacije biorazgradivog otpada. Postupak obuhvaća fermentaciju biorazgradivog otpada za proizvodnju bioplina, a temelji se na aktivnosti mikroorganizama koji razgrađuju organsku tvar. Kao rezultat dovršenog procesa nastaje bioplin koji se koristi za dobivanje električne i toplinske energije, te stabilan nusproizvod digestat koji se ukoliko to mikrobiološka i fizikalno-kemijska analiza dopušta koristi kao organsko gnojivo na poljoprivrednim površinama.
Tek nekoliko bioplinskih postrojenja posjeduje Dozvolu za gospodarenjem otpadom, te se poslovnom suradnjom ovlaštenih sakupljača/prijevoznika i vlasnika bioplinskih postrojenja polako stvaraju uvjeti za oporabu otpada kroz proces anaerobne fermentacije.
Obavljanjem ovakve djelatnosti na opisan način biorazgradivi otpad se posebno izdvaja i oporabljuje, čime se među ostalim rasterećuju i odlagališta biorazgradivog otpada, a što je u skladu s preuzetim obavezama RH u smislu smanjivanja biorazgradive komponente komunalnog otpada koji se konačno zbrinjava na odlagalištima.
Osnovni ciljevi gospodarenja otpadom RH proizlaze iz ocjene stanja gospodarenja otpadom i obvezama koje proizlaze iz EU zakonodavstva i propisa koji kažu da 65 % biorazgradivog otpada od ukupne količine biorazgradivog otpada mora biti oporabljeno do 31.12.2020. godine.